Anksioznost

Anksioznost se definiše kao neprijatno stanje strepnje, tjeskobe ili iščekivanja. Osoba očekuje neku neodređenu ili zamišljenu opasnost, od koje nema doživljaj da će se moći zaštiti. Dok je strah emocionalni i tjelesni odgovor na prepoznatljivu opasnost iz spoljašnje sredine, za anksioznost vrlo često ne postoji neposredni uzrok u okruženju i ona se veže za čovjekova predviđanja u budućnosti.

Simptomi anksioznosti:

  • Otežano ili ubrzano disanje
  • Poteškoće sa pamćenjem
  • Stomačni problemi
  • Znojenje
  • Poteškoće sa koncentracijom
  • Glavobolja
  • Ubrzan rad srca
  • Nesanica
  • Pretjerano razmišljanje
  • Trnci po određenim dijelovima tijela
  • Konstantna briga

 

Kako i zašto se javlja anksioznost?

Pojava anksioznosti se veže za subjektivnu procjenu opasnosti, nakon koje se naše tijelo sprema za „borba ili bježanje“ reakciju, prirodni naslijeđeni instinkt, stariji od nas samih, čija je funkcija preživljavanje.

Dakle, kada osjetite da Vam srce brže lupa ili da se znoje dlanovi, nije u pitanju abnormalna reakcija, nego prirodni evolucijski mehanizam, zahvaljujući kojem su naši preci uspjeli anticipirati opasnosti iz okoline. Ipak, ako se ovaj mehanizam budi u velikom broju situacija, koje objektivno nisu opasne ili ih drugi ne procjenjuju tako, vrlo je vjerovatno da problem ipak postoji.

U nastavku možete pogledati video i saznati više o ovom mehanizmu.

Treba razlikovati uobičajeno osjećanje napetosti koje se javlja pred određene važne događaje, koje svako od nas s vremena na vrijeme iskusi, i poremećaje anksioznosti koji predstavljaju za osobu dugotrajnija i intenzivnija preplavljujuća stanja, praćena brojnim fiziološkim simptomima.

Poremećaji anksioznosti predstavljaju najučestaliji oblik emocionalnih poremećaja, a mogu se javiti u bilo kojem životnom dobu.

Poremećaji anksioznosti obuhvataju:

  • Panične napade, sa ili bez agorafobije
  • Generalizovani anksiozni poremećaj
  • Opsesivno-kompulzivni poremećaj
  • Posttraumatski stresni poremećaj
  • Poremećaj socijalne anksioznosti
  • Specifične fobije

Uobičajen ponašajni odgovor na pojavu anksioznosti je izbjegavanje kritičnih situacija koje predstavljaju povod za donošenje ovakvih procjena. Posljedično, uz svijest o sopstvenom ponašanju i osjećanjima, kao i doživljaju da ne žive život onako kako bi željeli, kod klijenata može da dođe i do pojave depresivnih simptoma.

Prvi korak ka prevladavanju anksioznosti jeste prepoznavanje sopstvenih predviđanja, promjena disfunkcionalnih uvjerenja i prestanak borbe protiv osjećanja i manifestacija anksioznosti (prestanak izbjegavanja, distrakcije i sl.).

Utisak klijenta

“Javljanje savjetovalištu Omnes za mene je definitivno sjajan put kojim krenuh kada sam se osjećala izgubljeno zbog anksioznosti. Javih im se na preporuku prof. Krentića jer su njegovi termini bili popunjeni i drago mi što ga poslušah. Na prvi poziv sam osjetila da mogu da im vjerujem, jako prijatna djevojka me usmjerila svojoj koleginici.

Kao mladoj osobi prijalo mi je što tamo rade mladi, a ipak tako stručni ljudi, kojima je mentor bio profesor Igor Krnetić. Atmosfera je opuštena, kao da si otišao na razgovor sa prijateljem, a opet znate da ste sa stručnjakom i vjerujete mu. Moja psihoterapeutkinja je održavala profesionalan odnos sa mnom, a opet mi dozvolila i da je zagrlim i pišem joj i privatno kada mi je teško, i to je velika stvar, do neba joj hvala, jer mi je to mnogo značilo i pomoglo u terapiji. Toliko puta me nasmijala, da sam se radovala svakom narednom susretu, jer sam kroz rad s njom sve više prihvatala i shvatala sebe.

Odgovorni su što se tiče termina, a uvijek postoji mogućnost dogovora kako nama odgovara. Sviđa mi se što im je prostor za rad uređen neformalno, pa nemamo taj osjećaj kao da smo u nekoj ordinaciji. Cijena je takođe jako pristupačna, od svih savjetovališta koje sam kontaktirala najpovoljniji su, studenti imaju i popust, što je za svaku pohvalu.

Definitivno bih njihov tim preporučila svakom ko ima neki psihički problem, jer je rješivo ako idete redovno i radite zadaće koje nam zadaju. Oni nas edukuju o problemu zbog kojeg se javimo, pomognu nam da prihvatimo i bolje upoznamo sebe i tako sami sebi budemo u stanju pomoći kasnije i bez njih, a ta edukacija ne samo da pomogne za jedan problem, već više niste ista osoba, drugačije gledate i reagujete na životne situacije. I ništa nije strašno.

Psihoterapija je nešto sjajno čak i da odemo popričati i kad nemamo konkretan problem, i nismo ludi ako idemo tamo već, naprotiv, to znači da brinemo o svom mentalnom zdravlju kao što brinemo o zubima, pa idemo zubaru. Ja danas pišem iz perspektive nekog ko je bio vrijedan đak savjetovališta Omnes i zajedničkim snagama smo napravili pomak.

Sada se druzimo po potrebi, jer je meni lijepo tamo, izađem uvijek vedrija i samopouzdanija pred životom koji vani čeka.”
S.V.

Utisci klijenata