Kako pročitati vlastiti um?

Često smo toliko zauzeti odgovaranjem na zahtjeve svakodnevnog života da imamo tendenciju ograničiti fokus isključivo na svijet oko nas, dok svijet u nama zanemarujemo. Postajući svjesni vlastitog uma posvećujemo vrijeme provjeravanju svojih misli, razlikovanju misli i činjenica, te prepoznavanju bilo kakve uznemirujuće misli koja u nama budi neprijatne emocije.

Mindfulness (eng., puna svijest) se odnosi na svjesnost, a ne na uvid. Možemo biti svjesni misli koje nam se vrte u glavi, ali nam je možda teško da sastavimo kockice i shvatimo porijeklo svojih obrazaca razmišljanja. Možda nam je teško razumjeti kako su rana životna iskustva mogla uticati na to da razmišljamo na načine koji vode do anksioznosti, depresije, bijesa, brige i krivice – pet stubova emocionalnih problema.

Ali, dobra vijest je da uvid nije neophodan preduslov za promjenu iako, kao terapeut, znam da je klijentima korisno da razumiju kako su im se iskrivljeni obrasci mišljenja utisnuli u um. Razmislimo o ovome na sljedeći način – možda ćemo se razboljeti i potpuno se oporaviti nakon što uzmemo djelotvoran lijek, čak i ako uopšte ne znamo kako smo zaraženi bolešću. Tako možemo promijeniti svoje emocije promjenom načina razmišljanja, čak i ako ne znamo zašto smo počeli razmišljati na način koji nam odmaže.

Koliko dobro vi čitate vlastite misli i emocije?

Koliko često imate vremena da se posvetite svom umu da biste znali šta se tamo „vrti“?

Kako da postanete svjesniji vlastitih misli?

Zabilježite sve neprijatne misli ili emocije koje možda imate u ovom trenutku.
Jedna riječ kojom biste najbolje opisali neprijatnu emociju koju možda doživljavate u ovom trenutku je ________________? (Ako niste svjesni neprijatne emocije sada, sjetite se kad ste zadnji put osjećali uznemirujuću emociju.)
Koja misao ili misli se jave u vašem umu kad se tako osjećate?
Sjetite se još nekih trenutaka u životu kad ste se tako osjećali? Kakve ste misli imali tada?
Postoji li neka ustaljena misao ili misli koje su prisutne kada se jave neprijatne emocije?
Koje misli se zadržavaju u vašem umu kad ste sami?
Šta trenutno govorite sebi zbog čega biste se mogli osjećati neraspoloženo, ljuto, anksiozno, zabrinuto ili krivo?
Koje još negativne stvari govorite sebi tihim glasom?
Na čiji vas glas – ili na čije riječi – podsjeća ovaj tihi unutrašnji glas?
Istrenirajte sebe da posvećujete vrijeme primjećivanju misli u određeno doba dana, na primjer prilikom pripreme obroka, izlaska iz kuće ili provjere e-pošte. Neka vam to postane navika.

Proces u kojem postajemo svjesni svog uma uključuje posmatranje našeg uma u akciji, u trenutku dešavanja. Postajući svjesni vlastitog uma, stvaramo naviku da pauziramo kad god postanemo svjesni neprijatnih misli ili emocija. Ali, to nije puko prazno posmatranje. To je mentalni okvir koji nas priprema za stvaranje promjena u načinu na koji razmišljamo i kako se uključujemo u svijet. Na kraju dana, moramo se zapitati rade li naše misli za nas i biti spremni otvoriti svoj um za preispitivanje misli koje nam ne koriste.

Često podstičem klijente da usvoje savjet za promjenu koji nazivam „SRZ“ metodom: „STOP, RAZMISLI i ZAMIJENI“. Prvi korak je prosto pauzirati kada god vam se neprijatna misao (ili ljuta ili anksiozna misao) javi u umu. Drugo, razmislite o valjanosti te misli. Da li je ona u skladu sa stvarnošću ili bi mogla biti pretjerana i iskrivljena? Imate li tendenciju usredotočiti se samo na negativne strane i odbaciti pozitivne, stavljati stvari na sve ili ništa ili crno-bijelo, personalizovati stvari koje s vama mogu imati malo ili nimalo veze ili prebrzo donositi zaključke? Treće, pronađite smirujuće, racionalne misli kojim možete zamijeniti one neprijatne. Ili se jednostavno podsjetite: “Tako je kako je, to su misli”, a zatim idite raditi nešto drugo, umjesto stalnog prežvakavanja i borbe sa nepijatnom mišlju.

Autor teksta: Jeffrey S. Nevid
Dio teksta preuzet sa: How to Read Your Own Mind | Psychology Today
Prevod: “Omnes” tim

Utisci klijenata

Kao mladoj osobi prijalo mi je što tamo rade mladi, a ipak tako stručni ljudi, kojima je mentor bio profesor Igor Krnetić. Moja psihoterapeutkinja je održavala profesionalan odnos sa mnom, a opet mi dozvolila da joj pišem i privatno kada mi je teško, i to je velika stvar, do neba joj hvala, jer mi je to mnogo značilo. Definitivno bih njihov tim preporučila svakom ko ima neki problem. Sada se družimo po potrebi, jer je meni lijepo tamo, izađem uvijek vedrija i samopouzdanija pred životom koji vani čeka.S.V.

"Shvatio sam da mi je dugo vremena trebao samo neko ko bi me saslušao. Mislim da je to primarni razlog zašto sam se prvi put uopšte i obratio psihologu, ali danas mi je jasno da sam dobio mnogo više toga. Zahvalan sam na svemu sto sam naučio, svemu što je doprinijelo mom napredovanju na putu koji mi je zaista bitan.”

"Hvala ti na vremenu, trudu, strpljenju, prenesenom znanju, ispisanim stranicama i preslušanim razgovorima. Posebno ti se zahvaljujem što si me naučila kako da vjerujem u sebe i učinim život lakšim, kvalitetnijim i ispunjenijim.” T.J.

"Sa pristupom koji djevojka kod koje sam otišla ima, i načinom na koji svoje znanje prenosi, u jednom kratkom periodu sam naučila da se sa svojim problemima nosim na pravi način. Nije bilo lako shvatiti da su te misli samo način na koji radi mozak i da to samo treba pustiti da tako bude. Bila sam svega par puta, i naravno da svaki problem zahtijeva rad na sebi, ali za vrlo kratko vrijeme počela sam da se osjećam mnogo bolje. Naučila sam prihvatiti svoju anksioznost i one je sve slabija i slabija, a misli se ne javljaju tako često.” D.D.

"Iskustvo sa terapije mi je mnogo pomoglo da bolje upoznam samu sebe, da naučim iz više perspektiva posmatrati stvari i da primjenjujem to znanje na sve probleme i mimo terapije, zbog čega se lakše nosim sa njima. Postala sam dosta otvorenija i ne doživljavam više stvari tako fatalno i konačno. Komunikacija i odnos sa drugim ljudima su mi se takođe poboljšali."

"Prije terapije, imala sam jedan problem za koji sam mislila da je ogroman i njemu sam posvećivala svu svoju pažnju. Otišla sam na prvi razgovor s mišlju da je to prvi i posljednji jer ne živim u Banjaluci. Nastavile smo terapiju preko Skajpa. Posljednjih par mjeseci razgovori su mi mnogo pomogli, njene strategije kako da prihvatim emocije i nosim se s njima, da idem prema svojim vrijednostima… Hvala "

"Poslije prvog razgovora sa njom, mogu bez lažne skromnosti istaći da mi je bilo mnogo lakše, jer, koliko god slušala od porodice i prijatelja: „Neće ti se ništa loše desiti“, „Proći će“, „Desilo se i meni pa nisam pao/la u nesvijest niti umro/la“, i te kako je veće psihičko rasterećenje prisutno kada takve riječi čuješ od osobe koja ima iskustva sa tim stanjem i koja je stručna."

"Na osnovu nekog ranijeg lošeg iskustva, otišla sam, ovaj put, kod psihologa s dosta predrasuda i uz očekivanje da ću ostati bez povratne reakcije, odnosno da će taj neko u odnosu na mene, biti dosta pasivan u razgovoru tokom svake seanse, kao i bez određene doze zainteresovanosti. Već dva mjeseca aktivno odlazim na seanse, napredak je vidan i osjetan."

"Sviđa mi se što se naš odnos nije zasnivao samo na formalnosti, već je do izražaja došla njena fleksibilnost, dostupnost i kada sa klijentom nije „oči u oči“. Kada postignem krajnji cilj, i riješim se anksioznosti, moja velika želja bi bila nastaviti odlaziti u Savjetovalište i raditi na svom mentalnom razvoju i napretku." N.N

Biti potpuno ogoljen, prikazati sve svoje mane i demone koji su u tebi, je jedna od najstrašnijih stvari na svijetu, jer se tad čovjek suočava sa samim sobom. Smatram da psihoterapija utiče na osobu da osvijesti mnoge stvari koje su je sputavale da ostvari svoj puni potencijal i bude ta takozvana “drugarica” kojoj možeš sve reći i koja neće imati ni trunku osuđivanja prema tebi. Psihoterapija raširi ruke, obgrli te i prihvati onakvog kakav jesi. Kroz psihoterapiju sam naučila koliko je bitno voljeti sebe… A.Đ.

Omnes Psihološko savjetovalište

Blog