Opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP)

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) karakteriše postojanje opsesivnih/prisilnih misli/slika i prinudnih radnji (koje osoba ima doživljaj da „mora“ obaviti). Ovaj poremećaj spada u grupu anksioznih poremećaja, pri čemu izraz “opsesivno” podrazumijeva prisilne misli ili slike, koje pojedinac ne želi imati, a koje se stalno vraćaju. Kompulzije predstavljaju podsticaj da se poduzme neka radnja ili serija radnji, tj. stereotipnih ponašanja, čija je osnovna funkcija poništavanje ovih neželjenih misli i slika.

Kod osoba sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem ovakve misli/slike i radnje okupiraju osobu najmanje sat vremena dnevno, a često i mnogo duže, te je ometaju u socijalnom, radnom i interpersonalnom funkcionisanju. Opsesija može da bude jedna misao/slika, ali i više njih, pri čemu se ovakvi sadržaji mogu javljati bez konkretnog uzročnika ili situacije koja im prethodi. Paradoksalno, ovakve misli  su vrlo često u suprotnosti sa vrijednosnim sistemom osobe koja ih doživljava (Npr. brižna majka ima opsesivne misli da će nauditi svom djetetu).

Uprkos pokušajima, jako je teško fokus sa opsesivnih misli/slika prebaciti na nešto drugo, kako bi to inače bio slučaj da su u pitanju uobičajeni unutrašnji sadržaji, koji ne izazivaju strah. Ironično, što se više pojedinac trudi da ne razmišlja, izbjegava ili se distraktuje, ovakve misli/slike se sve češće vraćaju. Osoba može prepoznati koliko je apsurdna ili nelogična njena opsesivna misao, ali pokušavajući da se odbrani, pogrešnim strategijama, dovodi do sve veće preokupacije ovakvim sadržajima.

Eksperiment sa bijelim medom: U jednom od eksperimenata sa pokušajem kontrole misli, ispitanici su dobili instrukciju da mogu razmišljati o bilo čemu, osim o bijelom medvjedu. U slučaju da se misli ili slike bijelog medvjeda pojave, bilo im je rečeno da pritisnu crveni taster ispred njih. Naravno, već nakon par trenutaka, svi ispitanici su pritisnuli svoj taster.

Najčešće opsesije su:

  • potreba za tačnošću
  • simetrijom
  • izbjegavanje predmeta koji su “zagađeni”
  • strah da će povrijediti sebe ili druge
  • ideje opasnosti (provjeravanje vrata, struje, šporeta)
  • seksualne misli
  • religiozne opsesije

Kompulzivno ponašanje, tj. ponavljanje neke radnje, se često od strane osobe koja ima opsesivno-kompulzivni poremećaj prepoznaje kao besmisleno, pa ona ulaže velike napore da pruži otpor realizaciji te radnje. Kompulzivna radnja je povezana sa opsesivnim mislima (npr. čovjek koji kompulzivno pere ruke ima i opsesivne misli i strah od prljavštine i infekcije), a njihova osnovna funkcija je upravo eliminisanje tih misli. Kompulzije mogu biti vanjske (npr. paljenje i gašenje svjetla određen broj puta) i unutrašnje (npr. ponavljanje molitve ili mentalno brojanje).

Najčešće kompulzije su:

  • pretjerano pranje-čišćenje
  • provjeravanje
  • brojanje
  • mentalni rituali (ponavljanje riječi, fraza ili molitvi)
  • traženje potvrde
  • slaganje stvari određenim redom ili prema uzorku

Kao jedan od najdjelotvornih oblika terapije opsesivno-kompulzivnog poremećaja pokazala se kognitivno-bihejvioralna psihoterapija.

Utisak klijenta

“U nekom periodu od prije 3 mjeseca preplavljivale su me misli i osjećanja koja kao da ne pripadaju meni. Jednostavno su nailazile misli i ideje koje su u totalnoj suprotnosti sa mnom, sa onim što ja jesam, sa onim što osjećam, želim i vrednujem. U momentu kad naiđe tako neka misao, izgleda tako realno, a onda se ulazi u analizu te misli iz hiljadu uglova i bezbroj puta sami sebi potvrđujete da to nije to i da to nije tako, ali ona ne jenjava. Izaziva tako strašan osjećaj “muke” u stomaku da vam se plače. I javlja se ponovo, taman kada pomislite da ste se riješili.

Obzirom da sam već par godina unazad imala isti problem, i prevazišla ga u tom periodu čitajući neku literaturu, nije mi bilo jasno zašto mi se to ponovo dešava i kako ne mogu to da prevaziđem. Odlučila sam da potražim pomoć, stručnu.

Sa pristupom koji djevojka kod koje sam otišla ima, i načinom na koji svoje znanje prenosi, u jednom kratkom periodu sam naučila da se sa svojim problemima nosim na pravi način. Nije bilo lako shvatiti da su te misli samo način na koji radi mozak i da to samo treba pustiti da tako bude. Tako jednostavna činjenica je baš to što jeste, ali zvuči nevjerovatno, i jako ju je teško prihvatiti, jer je intenzitet tih misli jak.

Vremenom, vježbom, naučila sam kako da tehnike koje sam dobila primijenim i da se većinu vremena osjećam odlično i realno, a ne obrnuto.
Bila sam svega par puta, i naravno da svaki problem zahtijeva rad na sebi, ali za vrlo kratko vrijeme počela sam da se osjećam mnogo bolje.

Naučila sam prihvatiti svoju anksioznost i one je sve slabija i slabija,
a misli se ne javljaju tako često.”
D.D.

Utisci klijenata