Panični napadi, javljanje i učestalost - Psihološko savjetovalište Omnes
savjetovanje.omnes@gmail.com
kontakt

Panični napad

Panični napadi su karakterisani iznenadnim i naizgled neobjašnjivim epizodama intenzivne uznemirenosti i straha, koji su praćeni različitim tjelesnim simptomima – ubrzan rada srca, otežano disanje, bol u grudima, gušenje, znojenje, vrtoglavica, drhtanje, obamrlost, zujanje, naleti vrućine ili hladnoće, slabost u ekstremitetima – kao i mnogim drugim fiziološkim senzacijama.

Ovakve epizode obično uključuju i različite kognitivno i emocionalne simptome, od kojih su strah od gubitka razuma i/ili kontrole, strah od smrti i doživljaj odvojenosti od sopstvenog tijela samo neki od njih.

Panični napadi mogu biti učestali (jednom sedmično ili češće) i obično traju nekoliko minuta (rijetko duže od 30 minuta), pri čemu se vrhunac anksioznosti dostiže nakon 10 minuta ili kraće. Panične epizode mogu biti povezane sa nekom specifičnom situacijom (npr. odlazak u gužvu, vožnja auta, i sl), dok se nekada može činiti kao da se one javljaju iznenada, bez prisustva zastrašujućeg stimulusa. Kognitivne i emocionalne manifestacije, kao što su strah od gubitka razuma i/ili kontrole, strah od smrti, te ponašajna potreba da se pobjegne iz situacije su osnovna obilježja neočekivanih paničnih napada. Ukoliko su panični napadi učestali i neočekivani, možemo govoriti o paničnom poremećaju.

Utisak klijenta

“Poslije prvog razgovora sa njom, mogu bez lažne skromnosti istaći da mi je bilo mnogo lakše, jer, koliko god slušala od porodice i prijatelja: „Neće ti se ništa loše desiti“, „Proći će“, „Desilo se i meni pa nisam pao/la u nesvijest niti umro/la“, i te kako je veće psihičko rasterećenje prisutno kada takve riječi čuješ od osobe koja ima iskustva sa tim stanjem i koja je stručna.”

Smatra se da panični napadi počinju u ranoj odrasloj dobi i da je njihov početak najčešće povezan sa stresnim životnim iskustvom. Nakon prvog napada panike, koji se, dakle, obično javlja u situacijama povećanog stresa ili usljed biološke ranjivosti, pojedinci sa paničnim poremećajem postaju pretjerano usmjereni na tjelesne manifestacije panike, nakon kojih, na kognitivnom planu, slijedi donošenje pogrešnih zaključaka o posljedicama i ishodima situacije u kojoj se nalaze (npr. “Doživjeću srčani udar”). Ovo je kognitivno-bihejvioralni model nastanka paničnog poremećaja.

Panični napadi sa agorafobijom

Prvi poriv, koji se kod pojedinaca javlja u ovakvim okolnostima, jeste da pobjegnu iz situacije u kojoj se trenutno nalaze, i to obično u sopstveni dom, nakon čega dolazi do smanjenja anksioznosti. Ovakav doživljaj kod pojedinaca stvara utisak da je njihov dom jedino sigurno mjesto, na kojem neće doživjeti panične napade.

Navedene ponašajne promjene mogu dovesti do pojave agorafobije, straha od bivanja na mjestu na kojem se može doživjeti panični napad (obično otvoreni ili zatvoreni prostori, poput mostova, tunela, autobusa, bivanja u masi i drugih), koji će dalje dovesti do gubitka kontrole, bolesti ili smrti.  Ovakva ponašajna izbjegavanja mogu značajno uticati na smanjenje kvaliteta života pojedinca, koje je nerijetko praćeno pojavom depresije i depresivnih simptoma. Otprilike jedna trećina do jedne polovine pojedinaca sa paničnim poremećajem ispunjava kriterijume za agorafobiju.

Tretman

Liječenje paničnih poremećaja, iz ugla kognitivno-bihejvioralnih terapija, obuhvata kontinuiranu psihoedukaciju, koja podrazumijeva: ponovno učenje disanja (informacije o posljedicama hiperventilacije i pravilnog regulisanja ravnoteže kiseonika i ugljen-dioksida u mozgu), trening relaksacije, prestanak izbjegavanja i korištenja sigurnosnih ponašanja, identifikaciju i promjenu disfunkcionalnih uvjerenja i katastrofičnih predviđanja, kao i mnoge druge kognitivne i bihejvioralne strategije.

Preporučujemo:

10 stvari koje možete reći umjesto: “Prestani plakati!”

Utisci klijenata

Kao mladoj osobi prijalo mi je što tamo rade mladi, a ipak tako stručni ljudi, kojima je mentor bio profesor Igor Krnetić. Moja psihoterapeutkinja je održavala profesionalan odnos sa mnom, a opet mi dozvolila da joj pišem i privatno kada mi je teško, i to je velika stvar, do neba joj hvala, jer mi je to mnogo značilo. Definitivno bih njihov tim preporučila svakom ko ima neki problem. Sada se družimo po potrebi, jer je meni lijepo tamo, izađem uvijek vedrija i samopouzdanija pred životom koji vani čeka.S.V.
"Shvatio sam da mi je dugo vremena trebao samo neko ko bi me saslušao. Mislim da je to primarni razlog zašto sam se prvi put uopšte i obratio psihologu, ali danas mi je jasno da sam dobio mnogo više toga. Zahvalan sam na svemu sto sam naučio, svemu što je doprinijelo mom napredovanju na putu koji mi je zaista bitan.”
"Hvala ti na vremenu, trudu, strpljenju, prenesenom znanju, ispisanim stranicama i preslušanim razgovorima. Posebno ti se zahvaljujem što si me naučila kako da vjerujem u sebe i učinim život lakšim, kvalitetnijim i ispunjenijim.” T.J.
"Sa pristupom koji djevojka kod koje sam otišla ima, i načinom na koji svoje znanje prenosi, u jednom kratkom periodu sam naučila da se sa svojim problemima nosim na pravi način. Nije bilo lako shvatiti da su te misli samo način na koji radi mozak i da to samo treba pustiti da tako bude. Bila sam svega par puta, i naravno da svaki problem zahtijeva rad na sebi, ali za vrlo kratko vrijeme počela sam da se osjećam mnogo bolje. Naučila sam prihvatiti svoju anksioznost i one je sve slabija i slabija, a misli se ne javljaju tako često.” D.D.
"Iskustvo sa terapije mi je mnogo pomoglo da bolje upoznam samu sebe, da naučim iz više perspektiva posmatrati stvari i da primjenjujem to znanje na sve probleme i mimo terapije, zbog čega se lakše nosim sa njima. Postala sam dosta otvorenija i ne doživljavam više stvari tako fatalno i konačno. Komunikacija i odnos sa drugim ljudima su mi se takođe poboljšali."
"Prije terapije, imala sam jedan problem za koji sam mislila da je ogroman i njemu sam posvećivala svu svoju pažnju. Otišla sam na prvi razgovor s mišlju da je to prvi i posljednji jer ne živim u Banjaluci. Nastavile smo terapiju preko Skajpa. Posljednjih par mjeseci razgovori su mi mnogo pomogli, njene strategije kako da prihvatim emocije i nosim se s njima, da idem prema svojim vrijednostima… Hvala "
"Poslije prvog razgovora sa njom, mogu bez lažne skromnosti istaći da mi je bilo mnogo lakše, jer, koliko god slušala od porodice i prijatelja: „Neće ti se ništa loše desiti“, „Proći će“, „Desilo se i meni pa nisam pao/la u nesvijest niti umro/la“, i te kako je veće psihičko rasterećenje prisutno kada takve riječi čuješ od osobe koja ima iskustva sa tim stanjem i koja je stručna."
"Na osnovu nekog ranijeg lošeg iskustva, otišla sam, ovaj put, kod psihologa s dosta predrasuda i uz očekivanje da ću ostati bez povratne reakcije, odnosno da će taj neko u odnosu na mene, biti dosta pasivan u razgovoru tokom svake seanse, kao i bez određene doze zainteresovanosti. Već dva mjeseca aktivno odlazim na seanse, napredak je vidan i osjetan."
"Sviđa mi se što se naš odnos nije zasnivao samo na formalnosti, već je do izražaja došla njena fleksibilnost, dostupnost i kada sa klijentom nije „oči u oči“. Kada postignem krajnji cilj, i riješim se anksioznosti, moja velika želja bi bila nastaviti odlaziti u Savjetovalište i raditi na svom mentalnom razvoju i napretku." N.N
Biti potpuno ogoljen, prikazati sve svoje mane i demone koji su u tebi, je jedna od najstrašnijih stvari na svijetu, jer se tad čovjek suočava sa samim sobom. Smatram da psihoterapija utiče na osobu da osvijesti mnoge stvari koje su je sputavale da ostvari svoj puni potencijal i bude ta takozvana “drugarica” kojoj možeš sve reći i koja neće imati ni trunku osuđivanja prema tebi. Psihoterapija raširi ruke, obgrli te i prihvati onakvog kakav jesi. Kroz psihoterapiju sam naučila koliko je bitno voljeti sebe… A.Đ.