Rad sa psihologom i neobičan slučaj putne torbe
Znate li onaj osjećaj olakšanja kada imate priliku da putnu torbu koju nosite, a koja je puna teških stvari, zamijenite koferom koji ima točkiće?
Taj osjećaj se može uporediti sa efektom koji ima odlazak kod psihologa.
Zamislite sada da je ta, maloprije spomenuta, torba puna teških emocija, misli, ali i sjećanja. Torba je tokom vremena rasla, punila se i postajala sve teža.
Iako biste je se najradije otarasili, to najčešće ne ide tek tako lako.
Torba i njeni sadržaji su na različite načine vezani uz vas.
Kako se njena težina povećavala – vi ste sve teže hodali naprijed, možda ste čak počeli energiju da ulažete u to da torbu odgurate od sebe i nastavite dalje bez nje, možda ste bježali od nje, ali bez uspjeha.
Možda ste prestali pokušavati i sada stojite u mjestu, pritisnuti sadržajima torbe koji su se vratili taman u trenutku kada ste pomislili da ste uspjeli pobjeći.
Dolazak na psihoterapiju ne podrazumijeva da ćete pronaći mjesto na kom ćete napokon uspješno da ostavite svoju tešku torbu.
Rad sa psihologom podrazumijeva razmatranje najboljih načina za izgradnju novih strategija uz koje biste se vi i torba mogli kretati, umjesto da stojite u mjestu.
Zajedno sa psihologom gradite točkiće za vašu torbu, radite na tome da postane kofer, kojeg na točkićima možete da vučete uokolo i mnogo lakše obavljate stvari koje su vam važne, bez promjene sadržaja koji je u koferu.
Možda jednog dana, kada se upraksate da vučete svoj kofer uokolo, sasvim slučajno ga negdje i zaboravite. Možda sjećanja spakovana u taj kofer nekada u budućnosti pomognu koferu da se vrati nazad do vas, da vas podsjeti da koristite točkiće, da kotrljate.
Psiholog ne briše bolne i teške sadržaje, on daje točkiće, strategije koje pomažu i olakšavaju nošenje sa svijetom, onim iz prošlosti i onim koji čeka kada izađemo iz sigurnog okruženja, krećući se u pravcu svojih vrijednosti.