Blog

Kako da kažeš ono što stvarno misliš?

Od trenutka kada naučimo da se služimo jezikom, mi učimo da komuniciramo, koristeći se riječima kako bismo izrazili ono šta želimo i šta nam je potrebno. Ipak, usljed određenih razlika u naučenom, doživljaju osjećanja koja prate komunikaciju, kao i samih vještina komuniciranja, dosta toga u našim interpersonalnim odnosima ostaje „izgubljeno u prevodu“.

Nekada nismo u stanju da izrazimo ono što zaista želimo. „Ne, ne izlazi mi se trenutno“, „Ne ide mi se na kafu danas“  ili „Žao mi je, nemam vremena da ti to sada završim“ su odgovori koje izbjegavamo u strahu da ćemo uvrijediti prijatelja, izmišljajući besmislene izgovore, zbog kojih se kasnije osjećamo još gore.

Neki od nas se grčevito trude da izbjegnu bilo kakvu vrstu konfrontacije, bilo da je riječ o napetosti koju nemamo naviku (a kad nema treninga, nema ni navike) da tolerišemo, ili strahu od mogućih posljedica suočavanja. Ako bismo tražili riječ da odgovara ovakvom stilu ponašanja, možda bi to bila riječ „defanzivno“, ali nismo tu da bilo šta označavamo.

Postoji tu još jedan kulturološki, naučeni, obrazac prijatnosti i ljubaznosti, kao vrijednosti koju svi nastoje da njeguju. Od djetinjstva nas uče da je bolje da ne kritikujemo, da prešutimo (uz dobro prateći nervozni osmijeh), nego da prenesemo svoje mišljenje, koje izraženo na konstruktivan način sigurno predstavlja veći čin ljubaznosti od namještenog osmijeha i neumornog klimanja glavom.

Na drugom polu dimenzije ovakvog ponašanja nalazi se eksplozivnost, eskpresivnost, nemogućnost kontrole emocija, visok ton, a u nekim slučajevima i verbalna agresivnost (uvrede, psovke, i sl.).

Vrlo rijetko zaista slušamo ono što izlazi iz tuđih usta, a mnogo češće se prepuštamo sopstvenim interpretacijama tog sadržaja, koji budi određene emocionalne reakcije, pa se odmah spremamo na napad. To zatim proizvodi emocionalni odgovor kod druge osobe, koja interpretira naše riječi na sebi svojstven način i, prije nego što postanemo toga svjesni, nađemo se u začaranom krugu onih „izgubljenih u prevodu“.

Ono što je zajedničko ovakvim, neasertivnim, vrstama komunikacije jeste to da nas ne dovode do željenog ishoda, te da su i sami odnosi, sa drugom osobom a i sa samim sobom, nakon njih vrlo vjerovatno narušeni.

Šta je alternativa?

Asertivnost predstavlja izražavanje vlastitih misli, osjećanja i potreba na iskren i direktan način, koji uvažava prava drugih ljudi.

Osoba, za koju možemo reći da je asertivna, će ukazati konobaru na to da joj je donio nešto što ona nije naručila, bez podizanja tona i bez verbalne nametljivosti. Drugome će ukazati na grešku, ali i prihvatiti sopstvenu. U slučaju da ne želi da ide negdje, otvoreno će to i reći, bez „uljepšavanja“ i smišljanja izgovora. U slučaju da nešto ne zna, reći će da ne zna. Ona će sa svojim sagovornikom održavati kontakt očima, smijati se, uputiti mu kompliment, znati primiti kompliment, otvoreno reći svom partneru kako se zbog njegovog ponašanja osjeća, te kasirki u prodavnici saopštiti da je cijena na artiklu drugačija od one koju je ona trenutno obračunala.

Ako vam se ove situacije trenutno čine veoma daleko, ili ste sebe prepoznali u nekim od primjera neasertivnosti, te se već polako počinjete okrivljavati zbog one izmišljene glavobolje od neki dan, podsjećamo vas da je ovakvo ponašanje naučeno i podsticano od djetinjstva. To je bio period kada niste znali za bolje te, da budemo potpuno korektni, niste ni imali neki izbor. Ipak, sada kada to znate i kada znate šta je alternativa, možda možete da ga donesete, naučite nešto novo.

Odmah vas upozoravamo da su za bilo koju vrstu učenja novih vještina potrebni vrijeme, vježba i upornost. Ovo pogotovo dolazi do izražaja kada počinjete sa upražnjavanjem potpuno novog vida ophođenja u interpersonalnim odnosima, te prihvatanjem osjećanja koje ono nosi sa sobom.

Kada kažemo prihvatanje, mislimo na to da, zajedno sa svojom napetošću, nekome ponovite da ga niste najbolje razumjeli. Lijepa vijest je da sa svakim novim primjerom i svakom novom vježbom razvijate zdraviji vid komunikacije, odnosa sa drugim i sa samim sobom, a sigurni smo da ni sami ishodi komunikacije neće izostati.

Trening asertivnosti podrazumijeva učenje i primjenu određenih tehnika komuniciranja, o kojima ćete moći čitati u budućnosti. Za sada vam nudimo neke konkretne preporuke za kretanje u ovom pravcu:

Primjeri asertivnosti:

  • Kada pomislite da je neko uradio dobar posao, da je dobar u onome što radi ili jednostavno lijepo izgleda danas, pohvalite ga.
  • Kada vas neko pohvali, kaže vam da danas sijate, ne žurite da negirate pohvalu ili kažete da je u pitanju „stara majica”.
  • Prije nego što požurite da zaključite šta je drugi mislio pod rečenim, uzmite sebi malu pauzu, pa ga pitajte: „Šta si mislio kada si to rekao?“
  • Prilikom reagovanja na tuđe riječi, koristite sintagme poput: „Ja mislim“; „Ja osjećam“; „Ja doživljavam“, kako biste autentično drugome dočarali svoju percepciju, te spriječili da svoj lični doživljaj predstavite kao objektivnu činjenicu (jer on to nije :))
  • Otvoreno recite bliskim osobama šta vam je potrebno. Niko od nas ne čita misli.
  • Kada uočite grešku kod drugog, za njegovo dobro je da mu na tu grešku ukažete, a vi sami ćete moći da tolerišete ono malo neprijatnosti zarad toga, zar ne?

Utisci klijenata

Kako da kažeš ono što stvarno misliš?

by Omnes Savjetovanje Vrijeme čitanja: 5 min