100 srećnih trenutaka

Piše: Ana Šatara

Prije nekih 5 godina prvi put sam na „Facebooku“ čula za izazov „Sto dana sreće“, odnosno “#100happydays”. Suština igre je bila da svaki dan uslikate nešto što vas je usrećilo taj dan. To može biti bilo šta, šoljica kafe koju pijete u toplini svog doma, cvijeće koje ste dugo njegovali, pa je sada procvjetalo, knjiga koju čitate, prijateljica koju ste zagrlili, dobar film na televiziji. Bilo šta. Neki dan sam se sjetila te igre i odlučila da opet pokrenem “100happydays” na svom “Instagram” profilu.
Zašto?

Situacija u kojoj smo se svi zatekli, uz trenutnu epidemiju izazvanu novim virusom, je u najmanju ruku neobična, a kod velikog broja ljudi izaziva anksioznost u većoj ili manjoj mjeri. S obzirom na trenutne okolnosti, imamo i više nego dovoljno „materijala“ da već postojeći pesimistični stil dodatno razvijamo. Naš um prirodno burnije doživljava gubitak od dobitka, lakše se fokusira na negativno nego na pozitivno. To je prirodno, ali promjenjivo.

Istraživanja (Seligman, 1992; Spurk et al., 2015; Srivastava, 2006) pokazuju da možemo raditi na tome da budemo pozitivniji, kao i to da su optimisti bolji u mnogim oblastima života, npr. u međuljudskim odnosima, u poslu, te da se brže oporavljaju od poraza.

Sigurna sam da ste vi, ili neko koga poznajete, u vezi nekog važnog događaja rekli: „Volim ja tako da se pripremim na najgore, pa se onda ne razočaram ishodom”. Mnogi ljudi misle da ih negativan pogled na svijet štiti. Međutim, negativnost nas izoluje i zatvara nam mnoga vrata. Često kažemo da ne možemo da se družimo s nekim jer je previše negativan i to utiče na nas.

Mnoga istraživanja koja je sproveo američki psiholog Martin Seligman, tvorac ideje “naučenog optimizma”, su pokazala da kakav god pogled na svijet imali, možete postići određeni nivo optimizma. Jedna jako jednostavna i isto toliko djelotvorna tehnika, koja nam pomaže da učimo da razmišljamo pozitivnije i više vrednujemo lijepe stvari koje nam se dešavaju ili nas okružuju, je tehnika „Tri dobre stvari“.

Svako veče zapišite tri stvari zbog kojih ste zahvalni. To može biti nešto prijatno što vam se dogodilo tokom dana, osobine koje posjedujete, dobri odnosi koje imate, bilo šta vama prijatno, koliko god to bilo veliko ili malo. Profesor Seligman je zajedno sa svojim kolegama ispitivao i upoređivao različite tehnike. Zaključili su da je ova tehnika jedna od najboljih i najefikasnijih, te da su ljudi koji su praktikovali ovu tehniku iz nedjelje u nedjelju izvještavali o sve višim nivoima sreće i zadovoljstva (Sheldon & Lyubomirsky, 2004).

Posmatrajući samo tri dobre stvari dnevno, trenirate sebe da cijenite ono što je dobro u životu. Počinjete obraćati više pažnje na pozitivne događaje, međuljudske odnose i lijepe trenutke.

Nemojte zaboraviti da zapisujete tri dobre stvari koje osvijestite, kako biste nakon par dana, mjesec ili duže, mogli prelistati svesku i vidjeti koliko i kakve lijepe stvari ste zapisali.

Gore spomenuti projekat “100happydays” čini se kao zabavna alternativa tehnici “Tri dobre stvari”. Sto dana, bez prekida, fotografišite makar jednu stvar koja vas čini srećnim i objavite fotografiju na nekoj društvenoj mreži ili kreirajte album u svom telefonu, samo za sebe. Za koju god opciju se odlučite, sigurna sam da će vam ova tehnika koristiti uvijek, a naročito u situaciji u kojoj se trenutno nalazimo. Meni svakako jeste.

Dio informacija je preuzet iz knjige “Samopouzdanje” (Yeung, 2018).

Utisci klijenata

Kao mladoj osobi prijalo mi je što tamo rade mladi, a ipak tako stručni ljudi, kojima je mentor bio profesor Igor Krnetić. Moja psihoterapeutkinja je održavala profesionalan odnos sa mnom, a opet mi dozvolila da joj pišem i privatno kada mi je teško, i to je velika stvar, do neba joj hvala, jer mi je to mnogo značilo. Definitivno bih njihov tim preporučila svakom ko ima neki problem. Sada se družimo po potrebi, jer je meni lijepo tamo, izađem uvijek vedrija i samopouzdanija pred životom koji vani čeka.S.V.

"Shvatio sam da mi je dugo vremena trebao samo neko ko bi me saslušao. Mislim da je to primarni razlog zašto sam se prvi put uopšte i obratio psihologu, ali danas mi je jasno da sam dobio mnogo više toga. Zahvalan sam na svemu sto sam naučio, svemu što je doprinijelo mom napredovanju na putu koji mi je zaista bitan.”

"Hvala ti na vremenu, trudu, strpljenju, prenesenom znanju, ispisanim stranicama i preslušanim razgovorima. Posebno ti se zahvaljujem što si me naučila kako da vjerujem u sebe i učinim život lakšim, kvalitetnijim i ispunjenijim.” T.J.

"Sa pristupom koji djevojka kod koje sam otišla ima, i načinom na koji svoje znanje prenosi, u jednom kratkom periodu sam naučila da se sa svojim problemima nosim na pravi način. Nije bilo lako shvatiti da su te misli samo način na koji radi mozak i da to samo treba pustiti da tako bude. Bila sam svega par puta, i naravno da svaki problem zahtijeva rad na sebi, ali za vrlo kratko vrijeme počela sam da se osjećam mnogo bolje. Naučila sam prihvatiti svoju anksioznost i one je sve slabija i slabija, a misli se ne javljaju tako često.” D.D.

"Iskustvo sa terapije mi je mnogo pomoglo da bolje upoznam samu sebe, da naučim iz više perspektiva posmatrati stvari i da primjenjujem to znanje na sve probleme i mimo terapije, zbog čega se lakše nosim sa njima. Postala sam dosta otvorenija i ne doživljavam više stvari tako fatalno i konačno. Komunikacija i odnos sa drugim ljudima su mi se takođe poboljšali."

"Prije terapije, imala sam jedan problem za koji sam mislila da je ogroman i njemu sam posvećivala svu svoju pažnju. Otišla sam na prvi razgovor s mišlju da je to prvi i posljednji jer ne živim u Banjaluci. Nastavile smo terapiju preko Skajpa. Posljednjih par mjeseci razgovori su mi mnogo pomogli, njene strategije kako da prihvatim emocije i nosim se s njima, da idem prema svojim vrijednostima… Hvala "

"Poslije prvog razgovora sa njom, mogu bez lažne skromnosti istaći da mi je bilo mnogo lakše, jer, koliko god slušala od porodice i prijatelja: „Neće ti se ništa loše desiti“, „Proći će“, „Desilo se i meni pa nisam pao/la u nesvijest niti umro/la“, i te kako je veće psihičko rasterećenje prisutno kada takve riječi čuješ od osobe koja ima iskustva sa tim stanjem i koja je stručna."

"Na osnovu nekog ranijeg lošeg iskustva, otišla sam, ovaj put, kod psihologa s dosta predrasuda i uz očekivanje da ću ostati bez povratne reakcije, odnosno da će taj neko u odnosu na mene, biti dosta pasivan u razgovoru tokom svake seanse, kao i bez određene doze zainteresovanosti. Već dva mjeseca aktivno odlazim na seanse, napredak je vidan i osjetan."

"Sviđa mi se što se naš odnos nije zasnivao samo na formalnosti, već je do izražaja došla njena fleksibilnost, dostupnost i kada sa klijentom nije „oči u oči“. Kada postignem krajnji cilj, i riješim se anksioznosti, moja velika želja bi bila nastaviti odlaziti u Savjetovalište i raditi na svom mentalnom razvoju i napretku." N.N

Biti potpuno ogoljen, prikazati sve svoje mane i demone koji su u tebi, je jedna od najstrašnijih stvari na svijetu, jer se tad čovjek suočava sa samim sobom. Smatram da psihoterapija utiče na osobu da osvijesti mnoge stvari koje su je sputavale da ostvari svoj puni potencijal i bude ta takozvana “drugarica” kojoj možeš sve reći i koja neće imati ni trunku osuđivanja prema tebi. Psihoterapija raširi ruke, obgrli te i prihvati onakvog kakav jesi. Kroz psihoterapiju sam naučila koliko je bitno voljeti sebe… A.Đ.

Omnes Psihološko savjetovalište

Blog