Emocionalni stres - Psihološko savjetovalište Omnes

Stres

Stres predstavlja specifično psihofizičko stanje organizma do kojeg dolazi usljed izloženosti stresnim situacijama. Nastaje kao posljedica procjenje događaja, ocjene sopstvenih potencijala za reagovanje i odgovora na takve događaje. Smatra se da je stres stanje u kojem čovjek ne može da ispuni pretjerane zahtjeve koje mu okolina postavlja. Danas se vjeruje da mnogo veće zahtjeve od fizičke, pred nas postavlja psihosocijalna okolina. (Berger, 2002).

Faktore koji izazivaju stres, nazivamo stresorima, i oni mogu biti fizičke, psihološke ili socijalne prirode.

U savremenom životu neprekidno smo izloženi stresu: kada žurimo u školu, kada trebamo položiti važan ispit, kada smo ljuti, kada se svađamo sa prijateljima, kada imamo kratak rok za ispuniti neki zadatak na poslu, kada je hladno ili previše toplo, kada smo uznemireni, kada se bavimo sportom, kada smo bolesni… Emocionalne reakcije na stres uključuju strah, anksioznost, uzbuđenje, bijes, depresiju, itd.

Ako postavimo kavez, u kojem se nalazi miš, pored kaveza u kojem se nalazi mačka, miš će ubrzo uginuti. Miša će ubiti intenzivno i stalno prisustvo straha, bez da ga je mačka i dotakla (Brajša i Ozimec, 1982).

Naš organizam se nastoji prilagoditi stresorima i nadražajima koji na njega djeluju i to nazivamo adaptacijskim sindromom. Dakle, stres je povezan sa procesom adaptacije, koji je osnova života. Prevelik stres dovodi do raznih bolesti. Njemu su bili izloženi i naši preci, ali se ta pojava kvalitativno promijenila, jer sada stres dobija psihološki karakter, dok je ranije bio prije svega posljedica fizičkog naprezanja i borbe protiv prirodne okoline. Danas se čovjek može osjećati ugroženim, povrijeđenim ili frustriranim, ali ne može više reagovati u smislu borbe ili bijega, pa zbog toga fiziološka mobilizacija u organizmu gubi svoj smisao. Tako nastaje opterećenje za organizam koje šteti tijelu i može dovesti do oboljenja.

Emocionalni stres podrazumijeva da ako negativno emocionalno stanje traje dovoljno dugo, ono može usmjeravati fiziološke procese i mehanizme prema patologiji. Bilo koja uobičajena aktivnost, poput zagrljaja, kod čovjeka izaziva stres, ALI bez štetnih efekata. Dakle, potrebno je razlikovati štetni stres od stresa koji je sam život. Budući da ne možemo izbjeći stres, bitno je da naučimo da njime ovladamo. Emocionalni stres je neugodni emocionalni doživaljaj, te dugotrajna emocionalna napetost, koju izazivaju negativne emocije, može izazvati oboljenje.

U procesu adaptacije neka vanjska situacija nema za čovjeka nikakvo neposredno značenje, ona tek na osnovu unutrašnje interpretacije dobija odgovarajući značaj. Tek u psihičkoj sferi neka situacija dobija pravo značenje. Mi se možemo prema malim uznemirenjima ponašati kao da su opasnost za život, a mali negativni događaji mogu nam se činiti kao da su velike nesreće.

Važno je da čovjek, kroz psihoterapiju, nauči kako da prilagodi svoje emocionalne reakcije, tako da one više ne dovode do negativnih stresnih efekata.

Berger, D. (2002). Zdravstvena psihologija. Beograd: Centar za primjenjenu psihologiju.
Brajša, P. & Ozimec, S. (1986). Medicinska psihologija i mentalna higijena. Beograd- Zagreb: Medicinska knjiga.

Utisci klijenata