Važnost postojanja Zakona o psihološkoj djelatnosti - Omnes

Blog

Važnost postojanja Zakona o psihološkoj djelatnosti

 

Zakon o psihološkoj djelatnosti u Republici Srpskoj ne postoji, za razliku od pojedinih zemalja okruženja, konkretno Srbije i Hrvatske, u kojima su na snazi već više godina. S druge strane, u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji nacrt ovog zakona i mišljenje je da će isti uskoro biti i usvojen, te da će ovakav zakon stupiti na snagu u narednom periodu.

Nepostojanje Zakona o psihološkoj djelatnosti vodi do postojanja brojnih problema sa kojima se susreću psiholozi, ali ono direktno utiče prije svega na sva lica kojima je psihološka pomoć potrebna. Naime, u Republici Srpskoj ne postoje pozitivni propisi koji na bilo koji način regulišu ovu djelatnost, što može da dovede do brojnih negativnih posljedica, kako za pojedinca, tako i za društvo u cjelosti.

Zašto je važno zakonsko regulisanje psihološke djelatnosti?

Zakonsko regulisanje psihološke djelatnosti podrazumijeva postojanje propisa koji regulišu ko uopšte može da se bavi ovom djelatnošću, pod kojim uslovima, na koji način, ko će vršiti nadzor nad obavljanjem ove djelatnosti, te kako će biti sankcionisani svi oni koji bavljenje ovom djelatnošću zloupotrebljavaju i ko će uopšte da izriče te sankcije. Nevjerovatno, ali ovako bitna pitanja za cijelo društvo nisu uopšte zakonski regulisana u Republici Srpskoj.

Svjesni smo činjenice da u današnje vrijeme postoje brojne osobe koje zloupotrebljavaju nepostojanje zakonske regulative ove oblasti, pa tako pružaju „usluge“ koje nazivaju raznim oblicima psihološke pomoći i zaštite mentalnog zdravlja, što je posebno doživjelo ekspanziju na društvenim mrežama. Postojanje tačno propisanih uslova pod kojima neko može da pruža ovakve usluge i tačno propisanih sankcija za one koji djeluju bez ispunjavanja tih uslova omogućilo bi zaštitu onih kojima su ove usluge potrebne, ali i onih koji ove usluge jedini treba da adekvatno pružaju.

Pored navedenog, nepostojanje pozitivnih propisa u ovoj oblasti dovodi do toga da ne postoje ni utvrđeni standardi za metode koje može da koristi psiholog/psihoterapeut, ne postoje uslovi koji se odnose na prostorije u kojima ovi stručnjaci obavljaju svoju djelatnost i ne postoje propisana prava niti obaveze kako pružaoca, tako ni korisnika njihovih usluga. Ono što je najviše čudi, ne postoji nikakva zakonska obaveza psihologa da čuva profesionalnu tajnu. Korisnik psiholoških usluga jednostavno mora da vjeruje u savjest i etiku izabranog psihologa/psihoterapeuta i da će ono što mu povjeri biti zaista tretirano kao profesionalna tajna, odnosno čuvano u skladu sa pravilima struke.

Donošenjem zakona koji bi regulisao sva bitna pitanja u oblasti djelovanja psihologa stvorila bi se veća sigurnost ljudi da se istima obrate za pomoć, što bi svakako doprinijelo kako pojedincima tako i cijelom društvu. Spoznaja da postoji zakonska regulativa, kontrola kvaliteta usluga, propisane metode i potrebne licence dovela bi do toga da se ljudi lakše odluče da se obrate stručnim licima za potrebnu pomoć. Postojao bi i veći stepen zaštite djece, javnog zdravlja, te svakako veći stepen kvaliteta usluga koje psiholozi pružaju. Nepostojanje zakona o psihološkoj djelatnosti dovodi do postojanja opasnosti za osobe kojima je potreban određeni psihološki tretman, a koji su najčešće najranjivija kategorija svakog društva. Nije manje važna ni činjenica da se neadekvatnim pristupom prilikom pružanja usluga licima kojima je psihološka pomoć potrebna narušava i ugled psihologije kao naučne discipline i psihološke djelatnosti uopšte, zbog čega je potrebno da se kroz pozitivne propise ustanove određeni standardi i pravila koji moraju biti ispoštovani.

 

Autor: Advokat Vladimir Dragičević

 

 

Utisci klijenata

Važnost postojanja Zakona o psihološkoj djelatnosti

by Omnes Savjetovanje Vrijeme čitanja: 3 min