Zašto čitanje knjiga nije i nikada neće biti gubitak vremena? - Omnes

Blog

Zašto čitanje knjiga nije i nikada neće biti gubitak vremena?

 

„Bio je to istovremeno jedan od najboljih i jedan od najgorih perioda u istoriji. Bilo je to vrijeme velike mudrosti, ali i vrijeme neznanja, vjerovanja i nevjerice, dobra i zla, nade i beznađa. Imali smo sve za šta vrijedi živjeti i bili smo lišeni svega. Sve je išlo pravo na Nebo, i pravo dođavola. U suštini, bilo je baš kao sada, kada su najumnije glave tog vremena insistirale da se događaji prikazuju samo u terminima suprotstavljenih krajnosti.“
Charles Dickens (Priča o dva grada);
Prevod: Dragan Golubović

Pamtim suštinu ovih misli, jednog od najpoznatijih uvoda u književnosti, ali često zaboravim konkretne riječi, pa kada ih negdje usput ponovo pročitam, taj subjektivni doživljaj da me neko vidi i razumije me u svoj svojoj veličini ponovo preplavi. Dikens je ovdje upotrijebio prvo lice množine. Povezao je moje iskustvo sa ukupnim iskustvom ljudske vrste, iskustvom bivanja čovjekom. Poistovjećujem se sa ovim i, odjednom, ljudi mi više nisu toliko strani. Sjedim sama u prostoriji, ali doživljaj je da mi usamljenost nikada nije bila dalja. Ovaj osjećaj razumijevanja i povezivanja je prema istraživanjima ključna komponenta našeg blagostanja i rasta (Reis i sar., 2000; Swann, 1990).

Život modernog čovjeka se uveliko razlikuje od života naših predaka. Svakodnevno smo izloženi velikom broju stimulusa, i dok su naši mozgovi nikad pobuđeniji, naša pažnja je, imam utisak, nikad kraćeg raspona. Stalno smo u pokretu, te konstantno jurimo za nekim novim ciljevima i dostignućima. U tom moru na dohvat ruke dostupnih informacija, obaveza i očekivanja koje postavljamo pred sebe i druge, čini se teško pronaći vrijeme za čitanje knjiga koje nisu usko povezane sa našim poljem obrazovanja, a nerijetko osjećamo i krivicu ako se posvetimo nekom romanu iz domena fikcije. Sljedeći put kad vas mozak zavara time da čitanje možda i nije dobra ideja, jer predstavlja gubljenje vremena, “a morao/la bih…” (dopunite rečenicu), pokušajte se sjetiti nekih činjenica iz nastavka ovog teksta.

  • Moć čitanja 1 – Emocije

Na primjer, istraživanja navode da ljudi koji čitaju fikciju dugoročno manifestuju veći kapacitet za empatiju. Upoznajući se sa likovima i njihovim unutrašnjim i vanjskim životima, njihove mogućnosti da razumiju osjećanja i vjerovanja drugih se uvećavaju (Kidd i Castano, 2013). Dakle, u prevodu, ako želite raditi na uvećanju svoje emocionalne inteligencije – čitajte!

  • Moć čitanja 2 – Mozak

Dalje, zbog neuroplastičnosti našeg mozga, mreže neurona unutar njega se mogu mijenjati tokom čitavog našeg života. MRI skenovi ukazuju na to da čitanje uključuje kompleksne mreže neurona i signala, koje se dalje usložnjavaju i učvršćuju kako naše čitalačke navike sazrijevaju (Houston i sar., 2015).

U studiji koja je sprovedena 2013. godine (Berns i sar., 2013) proučavani su efekti čitanja romana „Pompeji“ tokom 9 dana. MRI skeniranjem se dolazi do rezultata koji ukazuju na to da sa odmicanjem  i usložnjavanjem radnje u romanu dolazi i do povećanja aktivnosti u našem mozgu, pogotovo u somato-senzornom kontekstu, koja se zadržava na tom nivou i danima nakon što su ispitanici završili sa čitanjem. U istraživanju iz iste godine dobijamo podatak da oni koji čitaju tokom života imaju 32%  manju deterioraciju mentalnih sposobnosti tokom starenja (Wilson, 2013). Dakle, u prevodu, ako vam je bitno da razvijate i trenirate svoj mozak – čitajte!

  • Moć čitanja 3 – Stres

Često čitamo o stresu i o njegovim negativnim efektima na naše mentalno i fizičko zdravlje. Nerijetko i čujemo parolu: “Izbjegavajte stres”, što i nije baš neki prekidač koji tako lako možemo isključiti, kako bi se dalo naslutiti iz ovih dobronamjernih savjeta. Iako ne želim da priču u nastavku shvatite na sličan način, teško je zadržati za sebe podatak da je dr David Lewis u istraživanju iz 2009. pokazao da je dovoljno 6 minuta čitanja dnevno da nivo stresa koji osjećamo opadne za 60% (Lewis, 2009, prema Wheatley i Whorrall, 2020). Istraživači su grupi volontera povećavali nivo napetosti, kroz seriju testova i vježbi utičući na rad srca, mišićnu napetost i slične parametre. Testirajući tradicionalne metode relaksacije, uz čitanje, došli su do zaključka da je čitanje najefikasniji metod umanjenja tenzije. Bilo je dovoljno 6 minuta čitanja za volontere da se napetost njihovih mišića smanji, odnosno da dođe do usporavanja njihovog srčanog ritma.

Dakle, iako stres u modernom društvu ne možemo u potpunosti izbjeći, ako želite smanjiti nivo stresa na svakodnevnom nivou – čitajte!

I dok zahvaljujući naučnoj zajednici znamo da su gore navedene informacije empirijski provjerene, zahvaljujući iskustvu znamo da čitanjem širimo svoje znanje, svoj rječnik, razvijamo vještine komunikacije, poboljšavamo pamćenje, treniramo pažnju, te razvijamo kreativnost…. Daleko od toga da je svaka knjiga za svakoga, ali sa razvitkom navike čitanja i pronalaskom određenog žanra interesovanja, mala je vjerovatnoća da će izostati i doživljaj zabavljanja, ili čak zanesenosti (eng. flow), o kojem dosta ljubitelja knjiga konstantno izvještava.

Tako da, sljedeći put kada vam dobronamjerni mozak sugeriše da odgodite čitanje za neku nepostojeću tačku u vremenu, a onda sebe uhvatite kako 20 minuta skrolujete po telefonu, pri tome ne znajući ni šta ste vidjeli, ni šta ste pročitali – razmislite da učinite nešto za sebe i odvojite par minuta u toku dana za ovu aktivnost. Tijelo i mozak će vam sigurno biti zahvalni.

Autor teksta: Lana Vujaković

Spisak istraživanja spomenutih u tekstu:
Berns, G. S., Blaine, K., Prietula, M. J., & Pye, B. E. (2013). Short- and long-term effects of a novel on connectivity in the brain. Brain connectivity, 3(6), 590–600. https://doi.org/10.1089/brain.2013.0166
Houston, S. M., Lebel, C., Katzir, T., Manis, F. R., Kan, E., Rodriguez, G. G., & Sowell, E. R. (2014). Reading skill and structural brain development. Neuroreport, 25(5), 347–352.
Kidd, D. C., & Castano, E. (2013). Reading literary fiction improves theory of mind. Science, 342(6156), 377-380.
Reis HT, Sheldon KM, Gable SL, Roscoe J, Ryan RM. Daily well-being: The role of autonomy, competence, and relatedness. Personality and Social Psychology Bulletin. 2000;26(4):419–35.
Swann WB. To be adored or to be known: The interplay of self-enhancement and self-verification. In: Sorrentino RM, Higgins ET, editors. Handbook of Motivation and Cognition. Vol. 2. New York: Guilford; 1990. pp. 408–48.
Wheatley Ed D, B. C., & Whorrall Turner Ed D, J. (2020). Empowering Children’s Literature for Stressful Times. Virginia English Journal, 70(2), 2.
Wilson, R. S., Boyle, P. A., Yu, L., Barnes, L. L., Schneider, J. A., & Bennett, D. A. (2013). Life-span cognitive activity, neuropathologic burden, and cognitive aging. Neurology, 81(4), 314-321.

Utisci klijenata

Zašto čitanje knjiga nije i nikada neće biti gubitak vremena?

by Omnes Savjetovanje Vrijeme čitanja: 6 min