Budi autentičan, ali samo dok si isti kao i mi ostali
Da li je autentičnost zapravo ponašanje koje se razlikuje od ponašanja većine ljudi, ali samo onda kada je ta različitost prihvaćena i odobravana od strane tih istih ljudi?
Kada vam neko kaže da ste autentični, to zvuči kao kompliment, zar ne?
Postoje situacije u kojima nastojimo da se ponašamo autentično. I lijepo je kada je takvo ponašanje nagrađeno. Kada je naša autentičnost prepoznata. Kada je okolina prihvati i na nju lijepo reaguje. Ali šta se dešava onda kada ne reaguje lijepo? Da li i tada istrajavamo u onome što jesmo?
Šta se dešava kada mi sebe ne vidimo na način na koji nas drugi doživljavaju?
Takve situacije mogu poljuljati sliku koju imamo o sebi. A kada nam je pripadanje važno, a jeste, jer je potreba za pripadanjem jedna od osnovnih ljudskih potreba, možemo početi mijenjati svoje ponašanje kako bismo bili prihvaćeniji, voljeniji ili jednostavno kako bismo izbjegli odbacivanje.
A šta ako naši roditelji, partneri, mentori, uzori, šta ako čak i naši psihoterapeuti, imaju unaprijed kreiranu verziju onoga što bismo mi trebali da budemo? Koliko onda prostora ostaje za ono što zaista jesmo? Možda autentičnost nije pitanje toga koliko se razlikujemo od drugih, već koliko smo spremni da živimo u skladu sa sobom, svojim vrijednostima i onim što nam je zaista važno, čak i onda kada to nije ono što bi drugi izabrali za nas.
Zato, da ovo ne bi bio samo zabrinjavajući tekst pun pitanja o jednom od najpopularnijih psiholoških pojmova današnjice, postoji nešto što možemo uraditi za sebe. Možemo birati ljude kojima ćemo se okružiti i možemo birati odnose u kojima ne moramo stalno da mjenjamo sebe kako bismo bili prihvaćeni. Ljude koji su dovoljno radoznali da nas upoznaju, dovoljno otvoreni da nas vide i dovoljno sigurni u sebe da nam dozvole da budemo drugačiji.
Neizbježno je da će neko uticati na nas, ali je na nama da prepoznamo čiji uticaj želimo.
Ne možemo izbjeći uticaj drugih.
Ali možemo birati čiji uticaj želimo.
I možda još važnije, možemo redovno preispitivati svoje izbore.
Na kraju, biti autentičan izgleda ne znači biti potpuno nepromijenjen tuđim uticajem, nego stalno preispitivati da li mi se ti uticaji, njihova forma i način na koji se ispoljavaju uklapaju u sliku onoga što je meni važno.