Vaš um nije uvijek vaš prijatelj
Jedan od razloga zbog kojeg se često osjećamo loše, ili odustajemo od življenja života kakvog želimo za sebe, jeste to što vjerujemo svojim mislima više nego što je to potrebno.
Iako u nekim situacijama određene navike mozga jesu bile potrebne, pogotovo u prošlosti, danas, u nekim situacijama, ono što je sadržaj našeg uma nije naročito korisno.
Kada se osjećate loše, provjerite da li mislite nešto što nije istina.
Mi jako rijetko preispitujemo svoje misli i skloni smo vezivanju za sadržaj svoga uma.
Većina onoga što nam “padne na pamet” u bilo kojem trenutku se dešava automatski i često je ne naročito smislen podsjetnik na nešto što što smo naučili u prošlosti.

Ilustracija preuzeta sa: http://smartchange.me/
Zbog toga, kada sadržaj svojih misli tretiramo kao bezuslovnu istinu, postoji velika vjerovatnoća da će i naše ponašanje biti automatsko i ne baš smisleno.
Naš um često predviđa opasnost i negativnost tamo gdje ona ne postoji, pokrećući pri tom sužen repertoar samozaštitničkog ponašanja.
Npr. osoba koja je u prošlosti nekoliko puta pala ispit može na narednom ispitnom roku imati misao “Nikada neću položiti ovaj ispit”. Takva misao kod osobe stvara teška osjećanja anksioznosti i može ponašajno biti praćena odustajanjem od izlaska na ispit.
Međutim, ako osoba može da se odvoji od te misli, onda ta misao ne mora da vodi do ponašanja, tj. odustajanja.
Cilj nije riješiti se svojih misli, već umjesto toga vidjeti misao onakvom kakva jeste – automatskim proizvodom funkcionisanja našeg uma, kojeg ne treba slijepo slijediti kao da je istina.
Svi mogu imati koristi od sposobnosti da naprave distancu od svog misaonog sadržaja, umjesto da po automatizmu reaguju na misli kao da su konačne istine.
Ne moramo vjerovati svemu što nam padne na pamet.