(Ne)selektivno prisjećanje
Kada se osjećamo loše, kada nam se čini da nam ništa ne ide od ruke, dešava se da se počnemo selektivno prisjećati samo takvih ili sličnih situacija iz prošlosti. Teško nam je da primijetimo nešto novo, lijepo, čak i onda kada nije vezano za nas same.
Čini se kao da drugačija sjećanja nemamo, te počinjemo da se vrtimo u začaranom krugu prežvakavanja trenutnom emocijom obojenih situacija.
Ipak, drugačija sjećanja postoje, isto kao i dijelovi sadašnjosti koji izlaze van okvira naše trenutne fuziranosti.
Kao što znamo da neosvijetljeni dio prostorije nije nestao, jer je u mraku i mi ga trenutno ne vidimo, tako je i sa sjećanjima.
Nekada nije lako da se prisjetimo svih objekata u prostoru kada ih ne vidimo, kada ih ne možemo dodirnuti ili osjetiti, ali to ne znači da ne postoje i ako se jače potrudimo, možemo ih, objekat po objekat, prizvati u sjećanje.