Zašto pogledati crtani film "Inside out"? - Psihološko savjetovalište Omnes

Blog

Zašto pogledati crtani film “Inside out”?

2010. godina. Pete Docter, režiser iz Pixara, primijetivši promjene u emocionalnom reagovanju tokom kćerkinog odrastanja, ima ideju za crtani film. On želi prikazati način na koji emocije djeluju na čovjeka i oblikuju njegov život sa drugima. Sve ovo želi oslikati u umu 11-godišnjakinje, koja se suočava sa jednim od najtežih izazova u njenom dotadašnjem životu.

Prije sprovođenja svoje ideje u djelo, potpuno svjestan puta kojim želi da ide, ali i nedovoljnog znanja da tamo krene, budući tvorac „Inside out-a“ se konsultuje sa vodećim istraživačima na polju emocionalnog doživljavanja i reagovanja, kako bi uobličio ostvarenje, koje će šest godina kasnije postati dobitnik Oskara za najbolji animirani film.

Ako vam Oskar nije nešto naročito kvalitetno mjerilo, spomenućemo još 15 nominacija za najbolji film, 21 za najbolji originalni scenario i 41 za najbolje animirano ostvarenje, od strane 50 različitih asocijacija širom planete. „Inside Out“ se trenutno nalazi na 41. mjestu BBC liste „100 najboljih filmova XXI Vijeka“, po glasovima 177 filmskih kritičara, a u nastavku slijede razlozi zbog kojih je našao mjesto na našoj top 10, „psihološkoj“, listi, prema glasovima tri nepristrasna člana žirija. Poruke koje „Inside out“ prenosi mogu se svrstati u četiri cjeline.

Sreća nije rezultat samo radosti i veselja

Na samom početku filma, emocija Radosti, oslikana kroz lik plavokose, pomalo modernizovane Zvončice, kormila kontrolama u djevojčicinom umu. Njen osnovni cilj je da se pobrine za to da 11-godišnja Riley bude UVIJEK srećna. Do kraja crtanog će Radost, kao i Riley, a i mi, naučiti da sreću čini mnogo, mnogo, MNOGO više od nepokolebljive pozitivnosti. Štaviše, kada pri kraju filma Tuga preuzme upravljačku poziciju, nakon što joj Radost ustupi to mjesto, čini se da djevojčica doživljava neku sveobuhvatniju, dublju, formu sreće.

Ako vam, ipak, potpuno autentično doživljavanje jedne 11-godišnjakinje nije dovoljno, tu su i najnovija empirijska istraživanja (Quoidbach et. al, 2014) koja nam prikazuju da su pojedinci, koji doživljavaju i „pozitivne“ i „negativne“ emocije, psihički zdraviji. Istraživanje sugeriše da doživljavanje različitijeg spektra emocija pojedincu daje detaljnije informacije o konkretnoj situaciji, što rezultira boljim izborima u ponašanju, te potencijalno vodi do većeg zadovoljstva.

Tako, u jednom od ključnih trenutaka crtanog filma, Riley, pomišljajući na bijeg od kuće, sebi dozvoljava da osjeti Tugu, zajedno sa Strahom i Ljutnjom, te odlučuje da odustane od sprovođenja svog plana u djelo.

Uzimajući sve ovo u obzir, režiser i njegovi saradnici su donijeli veoma mudru odluku da jednu od emocija nazovu „Radost“, a ne „Sreća“, s obzirom da je radost samo jedan segment sreće, koja može biti povezana i sa drugim emocijama, pa čak i tugom.

Nemojte se prisiljavati da budete srećni

Čak i Riley-ini roditelji u jednom trenutku, nakon stresne selidbe u zastrašujuću, novu okolinu, svojoj kćerki govore da žele da ona i dalje bude „njihova srećna djevojčica“. Iako roditelji istinski svojoj djeci žele samo najbolje, kao i kontakt sa prijatnim emocijama i doživljajima, ovakve poruke dovode do toga da djeca mogu da pomisle da nešto nije u redu sa njima ako nisu NON-STOP srećna. Uz dodatnu medijsku propagandu o važnosti sreće i potrage za istom, ovakve poruke postaju samo transparentnije.

Ipak, zahvaljujući istraživanjima (Gruber et. al, 2012), danas znamo da potraga za srećnim životom, formulisana kao eksplicitni cilj, može da dovede do kontra-efekta. Što više žudimo za srećom, to je veća šansa da ćemo postaviti veoma visoke standarde za nju, te se osjetiti razočaranim kada nismo u stanju da zadovoljavamo te standarde na svakodnevnom nivou (Mauss, 2011).

U crtanom takođe možemo da vidimo kako strategija nametanja sreće Riley nikako ne pomaže da se nosi sa teškom situacijom, nego čak dovodi do osjećanja izolovanosti i ljutnje prema roditeljima, kao i odluke da pobjegne od kuće.

Tuga je ključ našeg blagostanja

Na samom početku crtanog filma, Radost priznaje da ne razumije zbog čega je Tuga uopšte prisutna na komandnoj ploči djevojčicinog emocionalnog doživljavanja, i to je stav koji dijele mnogi. Koja je svrha tuge?

Baš zbog toga je veoma značajno to što emocija Tuge postaje istinski heroj „Inside out-a“ i „spašava stvar“. Tuga je ta koja ostvaruje dubinsku povezanost sa drugim ljudskim bićima, koju označavamo veoma važnom komponentom sreće. Kada se Bing Bong, djevojčicin davno zaboravljeni izmišljeni prijatelj, osjeti tužnim zbog gubitka svog vagona (uz pomoć kojeg će Riley odvesti da vidi Mjesec), empatično razumijevanje koje mu ukazuje upravo Tuga je ono što mu pomaže da se oporavi, a ne pozitivistički osvrt razdragane Radosti i konstatacije da „će sve biti u redu“.

U jednom od najupečatljivijih trenutaka u crtanom, Radost se osvrće na jednu od Riley-inih najvažnijih uspomena, trenutak kada je djevojčica promašila gol na važnoj utakmici, shvatajući da je Tuga, koju je Riley naknadno osjetila podstakla saosjećanje njenih roditelja i prijatelja, zbog čega se Riley osjetila povezanom sa njima, te potencijalno bolnu uspomenu transformisala u sjećanje prožeto dubljom vriednošću i značenjem za djevojčicu.

„Inside Out“ nam pokazuje kako teške emocije, poput Tuge i Straha, znaju da budu veoma neprijatne za iskusiti, zbog čega i dajemo sve od sebe da ih nekada izbjegnemo. Ali, u filmu, kao i u stvarnom životu, ove emocije imaju veoma važnu ulogu, dajući nam uvid u naš unutrašnji i spoljašnji svijet, na način da nam pomažu da se povežemo sa drugima, izbjegnemo opasnosti ili se oporavimo od gubitaka.

Ne potiskujmo, nego sa punom svjesnošću prigrlimo teške emocije

Radost, kao kormilar za komandnom pločom djevojčicinog emocionalnog doživljavanja, tokom prve polovine crtanog filma nastoji spriječiti uticaj koji Tuga ima na djevojčicu. Crtajući kredom krug oko Tuge i zabranjujući joj da se kreće, Radost potiskuje Tugu, koristeći nezdravu strategiju emocionalne regulacije, za koju danas znamo da vodi ka anksioznim i depresivnim ispoljavanjima, pogotovo kod tinejdžera.

Kako se približavamo kraju crtanog, Radost konačno shvata pravu vrijednost Tuge, te koristi strategiju za koju bi se mnogi istraživači složili da jeste najbolja. Umjesto izbjegavanja ili negiranja Tuge, Radost prihvata Tugu onakvom kakva jeste, shvatajući da je i ona veoma važan dio djevojčicinog emocionalnog života.

Ovo nazivamo prihvatanjem emocija sa punom svjesnošću. Ovo znači da umjesto hvatanja u dramatični koštac sa emocionalnim reakcijama, osoba, koristeći punu svjesnost, saosjećajno posmatra emocije, bez suđenja ili evaluacije, ostavljajući tako mjesta za zdravu reakciju na njih. O ovome svjedoče i istraživanja (Chambers et al, 2015) koja govore o tome da su depresivni adolescenti i mladi odrasli, koji su praktikovali punu svjesnost, ostvarili značajno niže skorove na skalama depresivnosti i anksioznosti, kao i veće skorove u na procjenama kvaliteta života.

„Inside Out“ je blistavi primjer načina na koji različiti mediji mogu da dočaraju i promijene čovjekov pogled na razumijevanje različitih ljudskih iskustava – promijene na način da nam pomognu da ostvarimo dublju povezanost, kako sa sobom i svojim unutrašnjim svijetom, tako i sa svijetom onih oko nas. Ako uzmete u obzir da su ove, veoma važne, 4 lekcije isprepletene sa jednom izuzetno zabavnom, toplom i vizuelno stimulativnom pričom, valjda je i više nego očigledno šta će se to večeras (ponovo) naći na našem repertoaru.

Piše: Lana Vujaković

Dio teksta preuzet sa: https://greatergood.berkeley.edu/article/item/four_lessons_from_inside_out_to_discuss_with_kids

Utisci klijenata

Zašto pogledati crtani film “Inside out”?

by Omnes Savjetovanje Vrijeme čitanja: 7 min