Psihoterapija u tretmanu paničnih napada: Šta kaže nauka?
Panični napadi su snažna, zastrašujuća iskustva – često praćena ubrzanim radom srca, osjećajem gušenja, trnjenjem, vrtoglavicom, mučninom i intenzivnim strahom da će se nešto strašno dogoditi. Osobe koje ih doživljavaju nerijetko pomisle da imaju srčani udar, da će “poludjeti” ili izgubiti kontrolu.
Panični napadi ostavljaju jak emocionalni trag. Mnogi ih počnu očekivati, izbjegavati određene situacije i osluškivati tijelo u stalnom strahu da će se ponovo dogoditi.
U želji da sve to prestane – sasvim prirodno – ljudi često prvo posegnu za lijekovima. Međutim, važno je znati da panični napad nije kvar u mozgu koji treba “hemijski popraviti”, već obrazac reagovanja koji se razvio tokom vremena. A ono što je naučeno – može se i odučiti.
Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT): Prvi izbor
Kognitivno-bihejvioralna terapija, poznata kao KBT, danas se smatra najefikasnijim oblikom tretmana za panične napade. Za razliku od lijekova koji ublažavaju simptome, KBT ide korak dalje – u korijen problema.
KBT terapija ne gasi samo “požar”, već pomaže osobi da razumije kako se panični napadi razvijaju, šta ih održava i kako se može vratiti osjećaju sigurnosti – unutar sebe. KBT ne “popravlja” osobu – on je osnažuje. Uči je da vjeruje sebi, svom tijelu i unutrašnjim kapacitetima da se nosi sa izazovima.

A gdje su lijekovi u svemu tome?
Farmakoterapija može biti korisna u nekim slučajevima, naročito kod izrazito jakih simptoma, ali nije nužna za oporavak. Važno je znati da lijekovi mogu umanjiti simptome, ali ne mijenjaju način razmišljanja i ponašanja koji dovodi do ponavljanja napada. Bez psihoterapijskog rada, simptomi se često vraćaju.
Zato je KBT terapija ne samo dovoljna, nego i najefikasnija intervencija za panične napade – naročito kada osoba želi dugoročno rješenje i istinsko razumijevanje sebe.
Dakle, farmakoterapija može biti moćan saveznik u tretmanu, naročito kod osoba koje imaju vrlo intenzivne i učestale panične napade, gdje simptomi značajno narušavaju svakodnevno funkcionisanje. U takvim slučajevima, lijekovi mogu pružiti stabilizaciju i olakšati početni rad u terapiji.
Istovremeno postoji rizik da osoba razvije odnos prema farmakoterapiji u kojem lijek postaje oslonac, sigurnost i jedini način da se “preživi” napad. Takav odnos može dovesti do psihološke ovisnosti, odnosno uvjerenja da se bez lijeka ne može funkcionisati. U tim slučajevima, lijek ne djeluje kao podrška, već kao prepreka na putu ka osnaživanju klijenta i usvajanju unutrašnjih strategija suočavanja.
Zato se kao prvi korak savjetuje obraćanje psihoterapeutu, koji kroz psihološku procjenu može sagledati težinu simptoma i potrebe klijenta. Ukoliko psihoterapeut procijeni da postoji opravdana potreba za farmakološkom podrškom, odgovoran i osviješten terapeut će uputiti klijenta psihijatru – kao dio zajedničkog i individualiziranog plana oporavka.
Kada potražiti pomoć?
Ako panični napadi utiču na vaš svakodnevni život, ako izbjegavate mjesta, situacije ili stalno osluškujete tijelo u strahu od “novog napada”, vrijeme je da razgovarate sa psihoterapeutom. KBT terapija nudi konkretne alate i podršku na putu ka potpunom oporavku.
Piše: Ana Šatara, master psihologije i kognitivno-bihejvioralni psihoterapeut
Literatura:
1. Hofmann, S. G., & Smits, J. A. J. (2008). Cognitive-behavioral therapy for adult anxiety disorders: a meta-analysis of randomized placebo-controlled trials. Journal of Clinical Psychiatry, 69(4), 621–632.
2. Pull, C. B., & Damsa, C. (2008). Pharmacotherapy of panic disorder. Neuropsychiatric Disease and Treatment, 4(4), 779–795.
3. Bandelow, B., Seidler-Brandler, U., Becker, A., Wedekind, D., & Rüther, E. (2007). Meta-analysis of randomized controlled comparisons of psychopharmacological and psychological treatments for anxiety disorders. World Journal of Biological Psychiatry, 8(3), 175–187.
4. National Institute for Health and Care Excellence (NICE). (2011). Generalised anxiety disorder and panic disorder in adults: management. Clinical guideline [CG113].
5. American Psychiatric Association (APA). (2009). Practice guideline for the treatment of patients with panic disorder. American Journal of Psychiatry, 166(5), 1–56.
6. Otto, M. W., Smits, J. A. J., & Reese, H. E. (2004). Combined psychotherapy and pharmacotherapy for mood and anxiety disorders in adults: review and analysis. Clinical Psychology: Science and Practice, 12(1), 72–86.
7. Roy-Byrne, P. P., Craske, M. G., & Stein, M. B. (2006). Panic disorder. The Lancet, 368(9540), 1023–1032.
8. McHugh, R. K., Smits, J. A. J., Otto, M. W., & Hofmann, S. G. (2009). Empirically supported treatments for panic disorder: a review of meta-analytic findings. Psychiatric Clinics of North America, 32(3), 593–610.
9. Gould, R. A., Otto, M. W., & Pollack, M. H. (1995). A meta-analysis of treatment outcome for panic disorder. Clinical Psychology Review, 15(8), 819–844.
10. Craske, M. G., & Barlow, D. H. (2007). Mastery of Your Anxiety and Panic: Therapist Guide. Oxford University Press.
Pročitajte još
Kako prepoznati anksioznost kod sebe i drugih?
Panični napadi